TITO - DALJI RAZVITAK SFRJ

Josip Broz Tito:
Svez komunista Jugoslavije
u borbi za dalji razvitak
socijalističke, samoupravne
i nesvrstane Jugoslavije

Izvodi iz referata na XI kongresu Saveza komunista Jugoslavije
20. juna 1978. godine

Drigoivi i drugarice,
delegati Jedanaestog konagresa SKJ,

Kongresi naše Partije, tokom njene historije, imali su uvijek veliki značaj za borbu radničke klase i radnih ljudi Jugoslavije u ostvarivanju njihovih težnji, ciljeva i ideala. Oni su uvijek davali pečat pojedinim etapama u razvoju naše socijalističke revolucije.

Jednu takvu veoma značajnu etapu naše borbe za socijalizam označava, svakako, i Jedanaesti kongres Saveza komunista Jugoslavije. I to tim više što jugoslovenski komunisti dočekuju svoj najveći radni dogovor sa krupnim rezultatima i bilansom bogate aktivnosti u svim oblastima društvenog života, rada i stvaranja. Na osnovu tih razultata i novih iskustava mi ćemo odrediti opće smjernice našeg daljeg razvitka.

U vrijeme velikih previranja i kriza koji potresaju savremeni svijet, razdoblje imeđu Desetog i Jedanaestog kongresa Saveza komunista u našoj zemlji bio je jedno od najmirnijih u našem razvoju, što je snažna potvrda stabilnosti našeg društva i našeg sistema.

U isto vrijeme, po uspjesima i rezultatima bilo je jedno od najplodnijih. Jer, u međuvremenu smo izvršili suštinske promjene u našem društvenom biću u pravcu vladavine udruženog rada i stvarne političke moći radničke klase i radnih ljudi. Time se zaokružuje djelo dugogodišnjih revolucionarnih prefnuća jugoslovenskih komunista, prije svega što je stvarano i stvoreno za protekle tri decenije u miru, slobodi i nezavisnosti. Radničkoj klasi otvorene su nove, najšire perspektive.

Od Desetog kongresa naovamo snažno su povećane materijalne proizvodne snage društva. I pored mnogih teškoća i napovoljnog uticaja međunarodnih ekonomskih kretanja, naš privredni razvoj bio je dinamičan i u osnovi stabilan. Smanjili smo rastojanje koje nas dijeli od industrijski visoko razvijenih zemalja. To se izrazilo i u bitnom unapređenju uslova života i rada naših radnih ljudi i socijalnoj sigurnosti radnog čovjeka.

U produbljivanju ravnopravnosti i brastva naših naroda i narodnosti učinili smo takođe nove korake. Potvrdilo se da su samoupravljanje i nacionalna ravnopravnost u našim uslovima međuzavisni i neodvojivi, i da se vrijednost ovih neprikosnovenih tekovina naše revolucije mora stalno potvrđivati u konkretnim akcijama i u svakoj novoj fazi našeg razvitka.

Dvije krupne tekovine koje smo u međuvremenu ostvarili na liniji odluka Desetog kongresa jesu donošenje Zakona o udruženom radu i organizovanja novog političkog sistema socijalističke samoupravne demokratije.

Ostvarivanjem Zakona o udruženom radu radnička klasa zaista postaje vladajuća ekonomska i politička snaga društva. Naši radni ljudi, proizvođači – od osnovneorganizacije udruženog rada so najviših oblika udruživanja rada i sredstava – postaju naposredni nosioci proširene reprodukcije i svih društvenih poslova. Time oni preuzimaju odgovornost i za naš cjelokupni društveni razvoj.

Novi politički sistem, čiju suštinu čini delegatski princip odlučivanja na svim nivoima i u svim oblastima društvenog života, sa svoje strane obezbeđuje mogućnost za realizovanje te nove pozicije i odlučujuće uloge radnog čovjeka. A takva pozicija predstavlja i materijalnu i društvenu osnovu njegove slobode. Sloboa čovjeka nije samo u njegovom pravu da izražava svoja mišljenja i težnje. Istinska sloboda je, prije svega, u pravu i mogućnostima da čovjek suvereno odlučuje o svim pitanjima svoga života. Timee se radiklano proširuju i granice ljudskih sloboda uopće.

Borbu za socijalizam vodimo u vrijema kada su u savremenom svijetu svi odnosi – i društveni, i međunacionalni, i međudržavni – zahvaćeni naizvjesnostima, krizama i previranjima. Pri tome, jedno je neosporno: problemi i protivrječnosti mogu se i moraju rješavati demokratskim sredstvima, uz najšire učešće onih koji svojim radom stvaraju društvena dobra. Jer, kako upozorava Marks, "društvo neće naći svoju ravnotežu dok se ne bude okretalo oko sunca rada".

Upravo stabilnost našeg društva i sistema potvrđuje da je socijalistička smoupravna demokratija sposobna da uspješno usklađuje mnoštvo različitih interesa i da, bez većih potresa, rješava i najsloženije probleme sa kojima se savremeno ljudsko društvo neizbježno suočava.

Međunarodni odnosi danas su još složeniji nego u vrijeme Desetog kongresa i, nažalost, još više opterećeni krizama i problemima. Snage starog društva – imperijalizma, kolonijalizma i drugih oblika dominacije i hegemonije – i dalje se svim sredstvima suprostavljaju peogresivnim promjenama u svim oblastima međunarodnog života. Međutim, procesi svestrane amancipacije nastavljaju se i produbljuju, obuhvatajući sve zemlje i regione.

Jer, nezadržive su težnje naroda i ljudi širom svijeta za slobodom, nezavisnošću i samostalnim odlučivanjemo sopstvenom životu, za ravnopravnom saradnjom i izglađivanjem novih i pravednijih međunarodnih odnosa.

Izgradnju takvih odnosa socijalistička i nesvrstana Jugoslavija i SKJ davali su i daju doprinos koji se u svijetu, možemo sto slobodno reći, visoko cijeni. I u proteklom periodu naša spoljno – politička aktivnost bila je veoma intezivna, obilježena nizom značajnih susreta sa najvišim rukovodiocima prijateljskih zemalja i našim zapaženim učešćem na historijskim skupovima u Helsinkiju, Berlinu i Kolombu. Jugoslavija je time još više povećala svoj međunarodni ugled, ojačala poziciju u svijetu, i još više učvrstila svoju vezbjednost. U isto vrijeme, borba koju smo odlučno poveli,prije trideset godina, za ravnopravne odnose među socijalističkim zemljama i komunističkim opartijama doživjela je punu afirmaciju.

Veliki uspjesi koje smo postigli od Desetog kongresa do dans ostvareni su zahvaljujući naporima radnih ljudi, idejnom jedinstvu i aktivnosti Saveza komunista. Kao vodeća idejno – politička snaga, Savez komunista se nije postavljao iznad njih, već kao njihova avangarda, kao društvena snaga koja je najodgovornija za sudbinu revolucije, za jačanje jugoslovenske zajednice.

I na unutrašnjem i na spoljnopolitičkom planu, suočili smo se licem u lice sa mnogim problemima – koji u današnjem svijetu nisu samo naši – došli do rješenja ili otvorili mogućnosti njihovog rješavanja i još jednom se uvjerili da smo na pravom putu. Jednom riječju, u proteklom periodu, kao i uvijek do sada, jugoslovenski komunisti su časno ispunili dug prema svojoj radničkoj klasi, prema svojim narodima i narodnostima, prema socijalističkim, progresivnim i demokratskim snagama u svijetu.

Drugarice i drugovi,

Na Desetom kongresu SKJ ocijenili smo da se čovečanstvo nalazi na historijskoj prekretnici, uslijed krupnih revolucinarnih probražaja i promjena kroz koje prolazi, ali i otpora koje mora savlađivati na putu svog punog oslobođenja i materijalnog i duhovnog progresa. Mislim da je ukupni međunarodni razvoj potvrdio i potvrđuje da smo bili u pravu. U stvari, procesi se stalno proširuju i produbljuju, obuhvatajući sve zemlje i sve regione svijeta. Kriza kapitalizma se još više prodbila i zaoštrila, i to u svim oblastima, postala je u punom smislu riječi kriza sistema. Iz te krize nema izlaza starim putevima i sredstvima, pogotovo ne onima koje nude snage reakcije i neofašizma, a još manje sredstvima političkog i drugog terora. Sadašnje stanje nalaže naophodnost obuzdavanja opasnih reakcionarnih tendencija i zahtijeva brže progresivne društvene promijene u pravcu demokratije i socijalizma. Ne smije se dozvoliti vraćanje natrag i ugrožavanje tekovina društvenog razvoja u koje su uloženi toliko napori radnih masa i naprednih pokreta. Radnička klasa i druge demokratske snage udruženim naporima treba da se bore za društvene promjene u skladu sa nacionalnim uslovima i potrebama svake zemlje, delujući u punoj nezavisnosti i samostalnosti.

Socijalizam je odavno prestao biti ograničen državnim, regionalnim ili blokovskim granicama, i kao svjetski proces nezadrživo jača i napreduje. U sve većem broju zemalja, širom svijeta rađaju se i razvijaju različiti oblici socijalističkih odnosa. To je izraz zakonitosti društvenog razvitka, ali i narasle svijesti masa o tome da promijene u pravcu socijalizma najbolje odgovaraju interesima samostalnog i ubrzanog razvoja i zaštite nacionalne nezavisnosti i suvereniteta. Dostignuća i iskustva socijalizma o pojedinim zemljama utiču na razvoj i u drugim regionima, a pogotovo na međunarodne odnose. Možemo slobodno reći da se već najšire afirmisao princip – a dobrim djlom i praksa – različitih i novih puteva i oblika izgradnje socijalističkih društvenih odnosa. Svaki progresivni pokret, sopstvenim idejama i djelima, daje toj bori svoj doprinos. Slivajući se u svjetsku maticu borbe za novi, socijalistički lik čovječanstva, te veoma raznovrsne vrijednosti čine sadržaj, smisao i karakter socijalizma kao svjetskog orocesa.

Svjsene socijalističke snage moraju zasnivati svoju političku akciju polazeći od date historijske realnosti. Socijalizam se razvija neravnomjeno, kroz protivrječnosti, uz mnoge otpore, teškoće i konfrontacije, pa i oštre sukobe. Ni ubuduće ne treba očekivati da će to ići bez konflikata bilo da je riječ o socijalističkim društvenim preobražajima u pojedinim zemljama ili o odnosima između pojedinih zemalja, odnosno između političkih nosilaca borbe za novo društvo na međunarodnom platnu. Zato je izuzetno velika odgovornost organizovanih socijalističkih snaga za takvo rješavanje postojećih protivrječnosti koje će voditi bržem ostvarivanju historijskih ciljeva oslobođenja rada i čovjeka u sopstvenoj zemlji, kao i afirmaciji onih demokratskih tendencija i sadržaja u međunarodnim odnosima, koji omogućavaju i podstiču progresivne preobražaje u društvu i jačanje nezavisnosti, ravnopravnosti i svestrane saradnje.

Narodnooslobodilačka borba za potpunu likvidaciju kolonijalizma i ostvarenje prava naroda na samoopredeljenje sve uspješnije se vodi u radznim djelovima svijeta. Front snaga slobode, nezavisnosti, mira i progresa širi je nego ikada ranije. Otuda i potreba njegovog udruženog delovanja na osnovama pune samostalnosti i ravnopravnosti, a nasuprot svakom dogmatizmu, sektašenju, pseudorevolucionarnosti i monopolitičkim pretenzijama bilo sa koje strane.

Drugarice i drugovi, delegati, dozvolite mi da, zbog dužine, ne čitam ceo referat.

Danas, tri decenije nakon drugog svjetskog rata, stvara se novi svijet – svijet slobode, socijalizma, demokratskih i ravnopravnih odnosa među narodima i ljudima. Taj svijet krči sebi put, uprkos svim otporima, teškoćama i mnogim protivrječnostima. Tim procesima ogroman doprinos daje pokret nesvrstanosti, kao nezavisan svjetski faktor, čija su uluga i uticaj na cjelokupan razvoj međunarodnih odnosa u stalnom porastu. Nesvrstane zemlje, koje čine većinu međunarodne zajednice, nalaze se u prvim redovima borbe za političku i ekonomsku emancipaciju naroda i zemalja, za slobodu, mir i bezbjednost u svijetu, za ravnopravne odnose među zemljama, za izgradnju novog međunarodnog ekonomskog pokreta – za bolji i humaniji život naroda i ljudi.

Zahvaljujući platformi i zajedničkom djelovanju nesvrstanih i ostalih zemalja u razvoju, u središte međunarodnih odnosa došli su zaista suštinski problemi od kojih zavisi opšti napredak međunarodne zajednice. To su problemi mira i jednake bezjednosti za sve zemlje, pitanja ekonomske emancipacije i nezavisnosti, ukratko emokratizacije međunarodnih odnosa. Umjesto oslonca na silu i snagu blokova, trajnu osnovu međunarodnih odnosa može činiti samo ravnopravnosti naroda i zamalja. A to podrazumijeva ukidanje svih odnosa zavisnosti i strane dominacije.

Suprotno opravdanim očekivanjima svjetske javnosti i najvećeg broja zemalja, detant u odnosima između velikih sila je u ozbiljnom zastoju. Zastalo je sporazumevanje između njih, naročito na polju ograničenja naoružanja, a međusobno nepovjerenje i sumnjičenja podsjaćaju na vrijeme hladnog rata za koje smo se nadali da je nepovratno iza nas. Trka u naoružavanju i blokovsko nadmetanje šire se i prenose i druge dijelove svijeta, naročito u Afriku, dje neke sile pokušavaju da sačuvaju stare ili steknu nove sfere uticaja. Oživljavaju i odavno kompromitovane doktrine o uslovljavanju rješavanja pojedinih kriza i spoljnih pitanja koncesijama druge strane. Politika sa pozicija sile i stalnog miješanja nastavlja se i sve više usmjerava na područja nesvrstanih i zemalja u razvoju. Čak se i pitanje ljudskih prava, koja čine sastavni dio progres, pokušava zloupotrebiti kao sredstvo blokovske konfrontacije i miješanja u unutrašnje stvari drugih nesvrstanih zemalja.

Čitav razvoj u poslijednje vrijeme ubedljivo potvrđuje vrijednost stavova i inicijativa V konferencije nesvrsanih zemalja u Kolombu. Tada smo jasno rekli – a to nije ništa manje aktuelno ni danas – da popuštanje zategnutosti ne smije ostati ograničeno na odnose među velikim silama, niti samo na Evropu. Ono se mora proširiti na sve zemlje i regione, obuhvatiti sve bitne međunarodne probleme u čijem rješavanju treba da učestvuju sve zemlje. Detant se ne može trajno zasnivati na blokovskoj podjeli, niti samo na ravnoteži straha od nuklearnog rata, već na interesima mira, slobode, nezavisnosti, ravnopravnosti i nemiješanja i savestrane međunarodne saradnje.

Odnosi u radničkom i progresivnom pokretu uopšte, neodvojivi su dio kretanja u savremenom svijetu.

Različiti uslovi borbe za socijalizam traže od subjektivnih snahga punu stvaralačku idejnu i političku aktivnost u rješavanju problema i protivrječnosti sa kojima se suočavaju. Utoliko prije su neophodni demokratski odnosi među svim radničkim i drugim progresivnim partijama i pokretima, među socijalističkim zemljama. Takvi odnosi podrazumevaju dosljedno poštovanje principa ravnopravnosti partija i pokreta, njihove samostalnosti i odgovornosti pred svojom radničkom klasom i narodom, principa nezavisnosti, nemiješanja i uvažavanja međusobnih razlika. Bez toga je nemoguće danas zamisliti jačanje saradnje i solidarnosti progresivnih snaga. To je i uslov neprekidnog razvoja socijalizma kao svjetskog procesa.

Berlinska konferencija komunističkih i radničkih partija Evrope bila je krupan korak naprijed u razvoju njihovih odnosa i saradnje na demokratskim osnovama. To je bi i važan događaj u borbi za mir i ravnopravnu saradnju u Evropi. Slobdna i otvorena razmjena mišljenja na konferenciji omogućila je prihvatanje dokumenta koji, po našem uvjerenju, ima dugoročan značaj. U prvom redu imam u vidu usvojene principe koji čine osnovu za razvoj plodne internacionalističke saradnje i solidarnosti između komunističkih i radničkih partija, između svih progresivnih snaga.

Konferencija o evropskoj bezbjednosti i saradnji i njen završni dokumenat predstavljaju jedno od vrlo značajnih dostignuća o popuštanju zategnutosti. Jer, oni su plod ravnopravnog pregovaranja i uvažavanja interesa svih učesnica u najbitnijim pitanjima mira, bezbjednosti i saradnje. To je ujedno i dugoročan program izgradnje novih odnosa u Evropi. Međutim, poslije Konferencije u Helsiniju proces popuštanja kreće se neravnomjerno i protvrječno. Blokovski prilazi pitanjima evropske bezbjednosti i saradnje otežavaju prevazilaženje nasleđa prošlosti koja su prisutna u političkoj, ekonomskoj, vojnoj i drugim strukturama Evrope. Ne smije se, međutim, izgubiti iz vida da se radi o jednom procesu koji je nastao kao izraz težnji svih naroda Evrope i koji se može održati samo na temeljima međusobnog razumjevanja, povjerenja i ravnopravne saradnje.

Beogradski sastanak održan je u otežanim međunarodnim uslovima, ali je, i pored svih teškoća, potvrdio vitalnost završnog dokumenta iz Helsinkija i uspiio da obezbedi nastavak ovog procesa.

Pokret nesvrstanosti postigao je velike uspjehe, zahvaljujući prije svega tome što održava objektivne, životne interese čovječanstva i što je u njegovoj platformi sadržan program izgradnje novih demokratskih međunarodnih odnosa u miru, bjezbednosti za sve i ravnopravnoj saradnji.

Kao takav on najdoslednije istupa protiv blokovske podjele, imperijalizma i svih drugih oblika dominacije. Zbog toga pokret nesvrstanosti nije samo moralna snaga, već postaje sve uticajniji svjetski faktor u međunarodnim odnosima bez koga više nije moguće rješavati osnovne međunarodne probleme. Pokret nesvrstanosti je postao takva međunarodna snaga u prvom redu zbog toga što je umio da očuva jedinstvo i solidarnost u osnovnim pitanjima i zajedničkim interesima, svoju širinu i progresivnu orijentaciju, kao i svoju stvarnu nezavisnost u odnosu na vojno – političke blokove velikih sila.

Pokret nesvrstanosti se danas suočava sa teškoćama i iskušenjima. Njegovi protivnici na raznim stranama nastoje da fa razjedine i osleba njegovu akcionu sposobnost, jer u njemu vide glavnu pokretačku snagu svestrane emancipacije naroda i zemalja. Zato i ne prezaju od direktnih pritisaka i napada na njihovu nezavisnost i svakodnevnog miješanja u njihov unutrašnje poslove. Iskorišćavaju se sporovi i nesuglasice između pojedinih nesvrstanih zemalja u cilju raspirivanja konflikata, a svjedoci smo i ratnih sukoba.

Isto tako, izvana se podstiču diferencijacije i podjele na bazi ideoloških, regionalnih, vjerskih i drugih motiva. To su negativne i opasne pojave, bez obzira na parole i obrazloženja iza kojih se zaklanjaju njihovi protagonisti. Cilj takvih pokušaja je jasan: teži se razbijanju pokreta i, u krajnoj liniji, likvidaciji politike nesvrstanosti kao samostalne međunarodne snage, ili mijenjanju karaktera pokreta nesvrstanosti, vezivanju i poređivanju pokreta tuđim interesima i blokovskoj politici. Oni koji rade na tome ispuštaju iz vida činjenicu da je nesvrstanosrt danas veoma važan faktor i ovakve svjetske ravnoteže, stabilnosti kakvu danas imamo. Zbog toga pukušaji da se nesvrstane zemlje podijele, odnosno privuku na svoju stranu, neminovno vode i zaoštravaju međunarodnih odnosa u cjelini, a posebno odnosa među blokovma i velikim silama što potvrđuju i neki nedavni događaji. Progresivni karakter politike nesvrstanosti izražava se u poznatim principima na kojima se znasiva, u ciljevima za koje se bori i u zajedničkom djelovanju nesvrstanih zemalja. Njihovo vještačko dijeljenje na progresivne i konzervativne direktno je upereno protiv takvog njenog karaktera i uloge.

Ja sam čvrsto uvjeren da nesvrstane zemlje mogu da prebrode sve opasnosti i očuvaju jedinstvo koje je u interesu svake nesvrstane zemlje i svih zajedno. Samo udruženi možemo ostvariti zajedničke težnje i postići da svako ostane nezavistan i samostalan u sopstvenom razvoju. Razlike i sukobi se moraju što prije prevazići, jer štete svima nama.

Međunarodna zajednica prošla je u međuvremenu kroz ozbiljne teškoće koje su potvrdile da je sadašnji sistem međunarodnih ekonomskih odnosa u potpunosti neadekvatan. Jer, on stalno reproducira takve uslove u kojima zemlje u razvoju ostaju u podređenom položaju i snose najveći teret svih potresa. Isto tako, i samim razvijenim zemljama onemogućava razvoj na stabilnijim i trajnim osnovama. Prema tome, nepobitno je da se jedino korjenitim mijenjanjem tih odnosa i uspostavljanjem novog međunarodnog ekonomskog poetka mogu usaglasiti interesi svih faktora u svjetskoj privredi i stvoriti osnove za opći prosperitet i unapređenje mira i bezbjednosti u svijetu.

Dosadašnji napori međunarodne zajdenice na planu razorzžanja i zaustavljanja trke u nauružanju nisu dali zadovoljavajuće rezultate.

Zbog toga su nesvrstane zemlje, na našu inicijativu, pokrenule sazivanje Specijalnog zasjedanja Generalne skupštine OUN o razoružanju, koje je naišlo na jednodušnu podršku i ostalih zemalja, članica Ujedinjenih nacija. Razoružavanje danas ne mož biti stvar samo velikih sila i blokova. Cijela međunarodna zajednica je zaineteresovana za obustavljanej trke u naoružanju koja sve više apsorbuje ogrmne materijalne, ekonomske i ljudske potencijale kako razvijenih zemalja, tako i zemalja u razvoju. Razumje se, opšte i potpuno razorzužanje, pod efikasnom međunarodnom kontrolom, ostaje krajni cilj kome treba težiti.

Drugarice i drugovi,

U vremenu od X kongresa SKJ do danas postigli smo velike uspjahe u našoj spoljnopolitičkoj aktivnosti. Razvijali smo i unapređivali, na ravnopravnoj osnovi, bilateralnu saradnju sa najvećim brojem zemalja u svim regionima.

Mi stalno proširujemo razmijeno mišljena sa odgovornim državnicima i vladama velikih sila i mnogih drugih država. Cijeneći naša iskustva, oni često traže naša mišljenja o riješavanju gorućih pitanja. Za jednu relativno malu zemlju kao što je Jugoslavija, to predstavlja veliko priznanje njenoj međunarodnoj politici.

Mi se nalazimo i u prvim borbenim redovima borbe socijalističkih snaga u svijetu. U granicama svojih mogućnosti, pružamo svsrdnu podršku svim demokratskim, pružamo svestranu podršku svim demokratskim, naprednim i oslobodilačkim težnjama naroda i zemalja.

SKJ ostvaruje široku i plodnu saradnju sa komunističkim, socijalističkim, socijaldemokratskim i drugim progresivnim partijama i pokretima. Sa takvom saradnjom mi ćemo nastaviti i ubuduće.

Njegova iskustva i dostignuća su prisutna u progresivnim društvnim i političkim procesima u svijetu. Ti procesi stalno potvrđuju ispravnost naših opredjeljenja.

Dosljednom politikom nesvrstanosti i ravnopravne saradnje, mi smo ojačali položaj i bezbjednost Jugoslavije. Međunarodni položaj naše zemlje danas je čevršći nego ikad ranije. To, naravno, nije razultat samo uspješne spoljne politike, već i veoma stabilne unutrašnje situacije i čvrstine jugoslovenskog društvenog bića. Naša spoljna i unutrašnja politika proističu jedna iz druge, jer se zasnivaju na istovjetnim principima, među kojima je u prvom redu ravnopravnost naših naroda i narodnosti. Uspješnu spoljnu politiku možemo voditi samo pod uslovom stalnog unapređenja socijalističkih društvenih odnosa na osnovama samoupravljanja i daljeg razvoja socijalističke demokratije. Prema tome, naša spoljnopolitička aktivnost odvija se na najširim društvenim osnovama, i na tome polju naši radni ljudi imaju odlučujuću riječ. Oni su, dakle, u svakom pogledu gospodarili svoje sudbine i samostalnog razvoja. Utoliko više izgledaju besmislena razna nagađanja budućnosti Jugoslavije. Ona ostaje takvom kakvu su je izgradili i kakvom je grade njeni narodi i narodnosti.

Drugovi i drugarice,

Naša socijalistička zajednica je u periodu između dva kongresa nastavila da uspješno razvija svoju materijalnu osnovu i da sve potpunije i sve dosljednije unapređuje socijalističke samoupravne odnose. Zahvaljujući naporima radničke klase i radnog seljaštva, kao i aktivnostima Saveza komunista i drugih organizovanih socijalističkih snaga, mi iz godine u godinu, postižemo krupne rezultate i u materijalnom i u društvenom razvoju. Takav razvoj je najbolja potvrda opravdanosti našeg puta i nepokolebljivog opredeljenja za samouprani socijalizam.

Mi takođe možemo biti zadovoljni i sa ostvarivanjem osnovnih zadataka, koje smo sebi postavili na Desetom kongresu u pogledu daljeg razvijanja društveno – ekonomskih odnosa na osnovama samoupravljanja. U tome su ostvarene kvalitativne promjene. Sada radnici u udruženom radu sve potpunije i uspješnije ostvaruju položaj slobodnih i ravnopravnih upravljača svojim radom i uslovima i rezultatima svog rada. Ustavi i Zakon o udruženom radu postali su snažno oružje u njihovoj borbi protiv još uvijek prisutnih otpora razvoju samoupravljanja, protiv tehnokratizma i birokratizma i drugih sličnih tendencija i pojava suprotnih samoupravljanju i društvenoj svojini.

Sada se ti otpori, tendencije i pojave lakše i uspješnije savlađuju, a samozpravni položaj radnika stalno jača.

Snažno su se afirmisali sanmoupravno sporazumevanje i društveno dogovaranje kao oblik demokratskog usklađivanja različitih interesa, kao oblik zajedničkog i ravnopravnog odlučivanja. Na ovoj osnovi i, posebno, dogovaranjem republika i pokrajina, uspješno se rešavaju i najsloženija pitanja od zajedničkog interesa za sve naše narode i narodnosti. To jača njihovu ravnopravnost, bratstvo i jedinstvo, i doprinosi razvoju naše socijalističke samoupravne zajednice.

Dostignuti razvoj socijalističkih samoupravnih odnosa i proizvodnih snaga zemlje pruža nam mogućnosti da još uspješnije idemo narijed. Imamo sve uslove da dalje razvijamo naš društveno – ekonomski i politički sistem, da izgrađujemo modrenu privredu i da životni standard naših ljudi podižemo na sve viši nivo.

Razumije se, to neće ići lako, i dalje će to zahtijevati zalaganje svih naših radnih ljudi, svestrano angažovanje komunista i svih drugih subjektivnh socijalistički snaga. Mi ćemo se i ubuduće suočavati sa raznim teškoćama i problemima. Njihovo savlađivanje zavisiće, prije svega, od nas samih. Ako budemo činili sve što treba, uspjesi neće izostajati.

U tom pogledu moramo izvući pouke iz proteklg perioda. Jer, sve zadatke koje smo postavili na Desetom kongresu mi nismo do kraja realizovali. Nismo to ralizovali zbog toga što smo u u ovom periodu pravili propuste i ponavljali neke greške, i pored toga što smo na njih mnogo puta ukazivali. Neki najaktuelniji privredni problemi, koje sada moramo da riješavamo, mogli su biti manje oštri i složeni da nije bilo propusta i ponavljanja grešaka.

Iako naše društvo ima sve ulove za brzo podizanje produktivnosti rada, ipak smo u tome poslednjih godina imali usporavanja i zastoje, što je u dobroj mjeri posljedica slabosti koje smo mogli otkloniti. Stalno podizanje produktivnosti rada je jedina stvarna osnova cjelokupnog ekonomskog uspona, jačanja materijalnog i socijalnog položaja svakog pojedinca i uspješnog rješavanja mnogih suštinskih pitanja razvoja društva.

Uspješnim izvršavanjem zadataka koji se tiču povećanja produktivnosti rada i efikasnosti poslovanja lakše se mogu rješavati i oni problemi koji sada remet i otežavaju našu ekonomsku situaciju. Mislim, prije svega, na dva izuzetno značajna aktuelna problema: nepovoljna kretanja u oblasti ekonomskih odnosa sa inostranstvom i na sporo savlađivanje nekih bitnih uzroka koji narušavaju stabilnost privrednih tokova u zemlji.

Razumije se, ubuduće moramo poklanjati svu potrebnu pažnju i pitanju zapošljavanja. U tom pogledu ostvareni su osnovni zadaci koje smo postavili na Desetom kongresu. Međutim, nezaposlenost je i dalje ozbiljan ekonomski, socijalni i politički problem, koji moramo orgaizovano i sistematski riješavati. Mi za to imamo mogućnosti. Ali, te mogućnosti treba prvenstveno koristiti za zapošljavanje proizvodnih radnika, a ne za povećavanje broja administrativnog osoblja, što je u posljednje vrijeme uzelo maha. Potrebnu pažnju treba posvetiti zapošljavanju mladih kvalifikovanih radnika i stručnjaka.

Naša sovijalistička samoupravna demokratija izvire iz socijalističkih produkcionih odnosa, zasnovanih na samoupravljanju. Društveno – ekonomski položaj radnika u udruženom radu – njegovo pravo da suvereno odlučuje o sredsvima, uslovima i rezultatima svoga rada, polazna je osnova i uslov samoupravnih demokratskih odnosa. I obrnuto, delegatski samoupravni sistem obezbeđuje razvoj socijalističkih samoupravnih produkcionih odnosa. Društveno – ekonomska pozicija čovjeka i delegatski sistem odlučivanja o društvenim poslovima su dvije strane, dva nerazdvojna obilježja položaja, prava i slobode čovjeka. U prirodi je našeg društvenog sistema da se ljudi, kao proizvođači i samoupravljači, u rješavanju ličnih, zajedničkih i opštih društvenih pitanja, međusobno sporazumijevaju i dogovaraju na bazi ravnopravnosti i uzajamne odgovornosti. Samo tako oni mogu ostvarivati i unapređivati ljudske slobode. Apsolutne slobode van međuljudske zavisnosti nema. Na tome se zasnivaju i naša shvatanja slobode i prava građana, naša praksa demokratskih odnosa u društvu.

Za uspješno funkcionisanje i dalji razvitak našeg sistema socijalističkog samoupravljanja izuzetan značaj imaju društveno – političke i druge organizacije, koje u okviru Socijalističkog saveza čine front socijalističkih snaga, sa Savezom komunista na čelu. Ulozi ovih organizacija mi smo uvijek pridavali izuzetnu važnost. Ni jedan društveni sistem, pa ni sistem socijalističkog samoupravljanja, ne može funkcionisati sam po sebi. Svojom svjesnom sktivnošću njega uvijek nose one snage koje su vladajuće u društvu.

Uporedo sa našim cjelokupnim razvojem, ostvarili smo značajne rezultate i u daljoj izgradnji sistema opštenarodne odbrane i društvene samozaštite. Ojačani su naša celokupna odbrambena sposobnost i efikasnost službi bezbjednosti. Naše oružane snage su spremnije nego ikad ranije da se suprostave svakom eventualnom agresoru i da odbrane našu nezavisnost, suverenitet i teritorijalni integritet. Organi bezbjednosti su osujetili nasrtaje spoljnjeg i unutrašnjeg neprijatelja.

Naš sistem opštenarodne odbrane i društvene samozaštite izgrađujemo kao integralni dio društvenog sistema socijalističkog samoupravljnja. U njegovoj osnovi su klasni interesi radničke klase i socijalistički smoupravni društveni odnosi.

Radni ljudi i građani – samoupravljači – sami organizuju svoju odbranu i samozaštitu u radnim i društveno – političkim zajednicama, a samo neophodne zajedničke poslove prenose na društvene, za to specijalno organizovane institucije, kao što su Jugoslovenska narodna armija i službe bezbjednosti. Na taj način u praksi obezbjeđujemo podruštvljavanje odbrambene funkcije, koja je u drugim društvenim sistemima otuđena od radnog čovjeka. To je praktično ostvarivanja marksističke koncepcije naoružanog naroda.


Drugarice i drugovi,

Savez komunista je uvijek shvatao značaj i ulogu marksističke teorije u svim fazama socijalističke revlucije. Kritičkom marksističkom analizom društvenih kretanja, Savez komunista je dolazio do naučnih saznanja o suštini sruštvenih procesa. Na toj osnovi utvrđivao je pravce daljeg razvitka revolucije, obezbeđujući njen kontinuitet.

Istovremeno tim saznanjima naoružavao je radničku klasu, čineći je svjesnim subjektom socijalističkog razvitka.

Kao što se neprestano razvija naša socijalističa praksa, osvajajući nova područja ljudske slobode i stvaranja, isto tako se, zajedno s njom, mora razvijati i naša naučna, marksistička misao, koja neprestano obogaćuje naša saznanja o daljim putevima i preprekama socijalističkog razvoja. Mislim da naša marksistička misao treba mnogo više da istražuje karakter, faktore i razvoj socijalističkog društva i da sa stanovništva socijalizma, kao procesa socijalističke revolucije, pristupa teorijskoj analizi svih snaga, odnosa i procesa u našem društvu.

Ulazimo u takvu etapu našeg socijalističkog razvoja, kada moramo mnogo šire, i to na svim nivoima društva, našu cjelokupnu društveno – političku aktivnost zasnivati na naučnim saznanjima. Nauka postaje bitni sastavni dio subjektivnih snaga. Zato se moramo mnogo odlučnije boriti protiv pragmatizma i prakticizma čega još uvijek ima u mnogim sredinama.

Mi u našem socijalističkom samoupravnom društvu razvijamo nauku kao moć udruženih radnika, a ne kao sredstvo nekih sila otuđenih od njih.

Djelujući na razvijanju jedinstva nauke, proizvodnje, obrazovanja i društvene prakse uopšte, mi se borimo za nauku koja će biti utoliko plodotvornija i slobodnija ukoliko bude prisnije vezana za radnog čovjeka i angažovanja na njegovom oslobođenju.

Drugovi i drugarice,

Deseti kongres SKJ svojim jasnim stavovima najšire je mobilisao članstvo Saveza komunista i sve socijalističke snage društva i pokrenuo ih na svjesnu stvaralačku akciju. Upornim radom uspjeli smo da učvrstimo idejno – političko i akciono jedinstvo Saveza komunista. To je odlučujuće doprinelo učvršćivanju samoupravnog društveno – ekonomskog i socijalnog položaja radnih ljudi i, uopšte, afirmacijii stabilnosti našeg socijalističkog samoupravnog sistema. Sadašnji napori na daljem razvoju socijalističke samoupravne demokratije, u stvari, dosljedan su i logičan nastavak i kontinuitet naše revolucionarne strategije i politike Saveza komunista.

Savez komunista i u sadašnjoj etapi socijalističkog razvoja kritički analizira pređeni put i iskustva, otvara perspektive društvenog i materijalnog razvitka i ukazuje na puteve i sredtva borbe za sve bolji život radnih ljudi.

Prema nama su danas zadaci sprovođenja u život našeg novog društveno – ekonomskog i političkog sistema. U središtu toga sistema, kako smo ga zamislili i postavili, jesu čovjek, njegova sloboda i sreća, njegova prava kao proizvođača i samoupravljača, njegovi neposredni i dugoročni interesi. A to je upravo smisao i svrha revolucionarne borbe naše radničke klase i njene komunističke avangarde. Socijalizam i jeste historijski proces oslobođenja rada i radničke klase, oslobođenja ličnosti, proces u kome čovjek postaje stvarni gospodar svoga života i rada.

Svestana angažovanost subjektivnh socijalističkih snaga u rješavanju društvenih problema je neophodna. Jer, u mnoštvu različitih interesa samoupravnog subjekta, te snage, u prvom redu Savez komunista, izražavaju suštinu i cjelinu onoga što je zajedničko našem socijalisičkom društvu. Zato Savez komunista mora biti prisutan svuda gdje samoupravljači odlučuju, kao unutrašja pokretačka snaga sistema, a ne izvan ili iznad njega.

U demokratskoj saradnji sa svim proizvođačima, komunisti se moraju boriti da sami samoupravljači slobodno izražavaju i usklađuju svoje uže i šire neposredne i dugoročne interese. I da donose najracionalnije odluke o svim pitanjima koja se tiču kako sopstvenog života i rada, tako i razvoja užih i širih društveno – političkih zajednica.

Za takvo demokrtatsko odlučivanje neophodna je i svijest radnog čovjeka da se i njegovi lični interesi jedinu mogu ostvarivati usklađivanjem i povezivanjem sa širim zajedničkim interesima. U izgrađivanju takve svijesti upravo Savez komnista ima nezamenljivu ulogu.

Demokratski odnosi u samom Savezu komunista su od posbnog značaja za realizaciju njegove vodeće uloge. Zbog toga demokratski centralizam ostaje i ubuduće osnovni princip unutrašnjih odnosa, organizovanja i cjelokupnog djelovanja SKJ. On obezbjeđuje najširu demokratiju u kreiranju politike i donošenju odluka i najčvršće jedinstvo u njihovom sprovođenju. Time se omogućava ispoljavanje najšire inicijative i stvaralaštva svakog člana, svake osnovne organizacije i svakog rukovodsta SKJ. Demokratski centralizam u SKJ je i bitan uslov i predpostavka demokratskog razvoja nšeg društva u cijelini.

Nalazeći se uvijek tamo gdje se razvija samoupravna i politička aktivnost radnih masa i građana, Savez komunista mora biti otvoren za njihove inicijative i težnje i na tome gradidti svoje zaključke i voditi političku akciju. Tako će Savez komunista u još većoj mjeri biti ono što se od njega uvijek tražio – revolucionarna partija radnih masa, njihovo najsnažnije oružje.

Sve uspješnija aktivnost u izvršavanju zadataka koje je postavio Deseti kongres, još više je ojačala povjerenje radnih ljudi u revolucionarni kurs i politiku SKJ. To se cvidno odrazilo i na razvoj Saveza komunista, koji je svoje redve u međuvremenu proširi za gotovo 700.000 članova. Značajno je da je među primljenim članovima najviše omladine, preko 71 odsto, što predstavlja veliko osvježenje za Savez komunista, koji pioo prosijeku starosti članova spada među najmlađe komunističke partije. To takođe pokazuje da je politika Saveza komunista izraz interesa i htijenja i mladih generacija, koje svoju budućnost vide u socijalističkom samoupravljanju i spremno preuzimaju odgovornost za njegov dalji razvoj. Ja duboko vjerujem u naše mlade generacije. Ubijeđen sam da će naša omladina dostojno i smjelo nastaviti revolucionarnim putem, koji su prokrčile prethodne generacije i da će punom snagom dalje razvijati tekovine naše revolucije.

Savez komunista i sve organizovane socijalističke snage moraju istrajati u dosljednom ostvarivanju utvrđene kadrovske politike. Radni ljudi i građani treba još šire da se koriste svojim ustavnim pravom da neposredno i odgovorno odlučuju o izboru i raspoređivanju kadrova na odgovarajuća radna i rukovodeća mjesta.

Obaveza je Saveza komunista da istraje u podršci tom našem milionskom samoupravlačkom potencijalu da ovlada kadrovskom politikom. U procesu kandidovanja i biranja, za svako mjesto, pa i najodgovornija, treba da konkuriše veći broj kandidata; razumije se koji ispunjavaju utvrđene uslove. Tada će ljudi prema sopstvenoj ocjeni i opredeljenju, moći da izaberu one najbolje kojima će i pružiti punu podršku u radu. Tako će se onda onemogućiti dugo ostajanje pojedinaca na istim mjestima i njihova birokratiziranje, kao i neprincipijelna borba za funkcije i položaje, što nam nanosi ozbiljnu političku štetu.

Kadrovska politika je jedno od strateških pitanja naše borbe za socijalističko samoupravljanje i zto će to i ubuduće biti briga Saveza komunista.

Drugovi i drugarice, delegati,

Znam da u jednom referatu nije mogućno obuhvatiti sve što je postignuto od Desetog kongresa do danas. Zadržao sam se više na onim pitanjima gdje nas očekuju najvažniji zadaci u narednom periodu. Ti zadaci će daleko šire i konkrtnije biti razrađeni u diskudiji i kongresnim dokumentima.

Ali, već sada sa sigurnošću možemo reći da će SKJ, kao partija revolucionarne akcije, postizati nove pobjede u borbi za socijalističko samoupravljanje i svestrani napredak naše zemlje, zajednice slobodnih ljudi i ravnopravnih, zbratimljenih naroda i narodnosti.

Socijalistička, samoupravna i nesvrstana Jugoslavija ima čvrste i trajne temelje, pouzdane oslonce svoje budućnosti.

Snaga Jugoslavije je u herojstvu i čvrstini njenih naroda i narodnosti, koji su se kalili kroz historiju i izdržali probu u najvećim iskušenjima velikog oslobodilačkog rata.

Snaga je u njihovom jedinstvu i svijesti da je to jedinstvo u današnjem svijetu – u kome još sila nije ustuknula pred razumom – uslov ne samo prosperiteta, nego i golog opstanka.

Snaga je u idejama koje nas nadahnjuju i u ciljevima za koje se borimo.

Snaga je u radničkoj klasi i njenoj odlučujućoj ulozi u društvu, u našim radnim ljudima koji, iako još nisu lišeni mnogih teškoća i odricanja, svakog dana imaju sve više i žive sve bolje.

Snaga je u našoj mladoj generaciji koja je priglrila tekovine revolucije kao svoje i koje zna da iza sebe ima duži period rada i života u slobodi i miru, nego i jedna prethodna generacija na ovom tlu.

Snaga je u socijalističkom samoupravnom sistemu koji našem čovjeku obezbjeđuje da slobodno i suvereno odlučuje o svom radu i njegovim rezultatima, koji ga štiti od svakog oblika izrabljivanja i svakog vida nasilja, od svega što sputava svestrani razvoj slobodne ljudske ličnosti.

Snaga je u širokom frontu organizovanih socijalističkih snaga, sa Savezom komunista na čelu, avangardi ne samo po njenom idejnom opredeljenju i bogatom revolucionarnom iskustvu, već i po sposobnosti da osvjetljava puteve i perspektive daljeg razvitka.

Snaga je u opštenarodnoj odbrani čiju udarnu moć čini Jugoslovenska narodna armija u kojoj se na jedinstven način prožimaju idejno – moralna čvrstina, borbena osposobljenost i savremena opremljenost.

Snaga je u našoj nezavisnosti i nesvrstanoj politici, u tome da i sa najvećima razgovaramo kao ravan sa ravnim, da na ravnopravoj osnovin sarađujemo sa gotovo svim zemljama svijeta.

Snaga je u visokom ugledu socijalističke i nesvrstane Jugoslavije, u mnogobrojnim prijateljima šrom svijeta, u poziciji kakvu je malo koja zemlja obezbjedila u međunarodnim odnosima.

Zato mi sa vedrinom i optimizmom gledamo u sutrašnjicu. Uvjeren sam da ćemo, poslije ovoga Kongresa, sa još jasnijim pogledom u budućnost i još bržim korakom krenuti u nove akcije za socijalizam i ljudsku sreću.

Virhilio Brandford, doajen diplomatskog kora iz Beograda...*Od ovog trenutka Vase bolesti i hirurskog zahvata bdimo nad Vasim oporavkom, neprestano imajuci u vidu sta Vi znacite za mir u svetu, humanizam i dobrobit Jugoslovena*. Ne mnogo godina kasnije...americko zlo sruci ce se na Panamu, zbog Panamskog kanala i kontrole podrucja *krupni kapitalisti* su u stanju da urade svata..uostalom isti ratni odnos imaju i u zoni Sueckog kanala...ratna napetost traje 24 sata non stop..

Zelim sve podsetiti da je sutra 4.Maj dan kada je drug Tito preminuo u klinickom centru u Ljubljani. ( 1980)

Mnoge godine su od tada prosle ali najveci deo nasih gradjana se toga dana seca kao da je juce bio.

Cela zemlja je plakala, kao da je znala da ce se nesto strasno desiti u narednom periodu.
I neka samo neko pokusa tvrditi da suze koje su tekle niz lice nasih gradjana nisu bile stvarne.


Valter

O coveku, koji je organizovao NOB, uzdigao jednu za svet malu zemlju do samoga vrha, njegova rec bila je podrzana sa 120 glasova u Ujedinjenim nacijama, to mu velike sile. koje mu nisu mogle nista, nisu zaboravile..osvetile su se na njegovoj SFRJ, uz pomoc kolaboranata iste, okupatorskih slugu. Verovatno su velike sile imale ove planove jos mnogo ranije, da zajedno sa Nemackom nastave napredovanje prema Moskvi, ..Tito im je uz pomoc nesvrstanih odlozio osvajanja, usporio napredovanja, oslobodio sa 120 glasova pri UN mnoge Africke zemlje kolonijalizma.....usporio bagru za 45 godina..!

Puno toga je drug Tito ucinio za druge a posebno zemlje koje su bile ovisne od velikh sila. Mnoge zemlje su mu za to i danas zahvalne, a sta cini nas covek??

Veliki broj nasih gradjana pljuje po delu i liku druga tita. Izgleda da je ona: " Um caruje, snaga klade valja " stvarno istina.

Koliko je nas narod inteligentan dokazuje svakog dana.

" Hocete pitu, dobicete *itu" to je stvarnost. " Ko hoce vece izgubi iz vrece" bi se isto moglo reci.

No, svi mi znamo da je najveci deo nasih gradjana bio uvek za... Najveci problem su ljudi na vodecim funkcijama, koji su se izgubili u stvarnosti. Umesto da budu primer za radnicku klasu, su samo muzli tu radnicku klasu, sve dok nije " tikva pukla".

Sada su svi krivi samo " oni" nisu.

Valter