Omladinske radne akcije

01. aprila obiljetavao se Dan ORA ( omladinskih radnih akcija). evo kako su pocele radne akcije u SFRJ.

Po zavrsetku rata, prije pocetka planske izgradnje socijalisticke zemlje jedan od prvih investicionih poduhvata bila je izgradnja pruge Brcko – Banovici. Za izgradnju zemlje trebalo je osigurati solidnu bazu sirovina. Velike naslage banovickog visokokaloricnog uglja imale su pogodnu mogucnost eksploatacije. To je postaklo najvise rukovodece organe nase privrede da pocetkom 1946. godine pristupi izgradnji pruge u toku te godine. Isplanirano je da ona bude zavrsena za 7 mjeseci.
Pripreme za gradnju pruge pocele su 01.04. I taj dan se uzeo kao Dan ORA (Omladinskih radnih akcija), a 01.05. te godine pocela je izgradnja pruge . duge 92 km.
Do pocetka izgradnje pruge obnavljano je ono sto je razporeno u ratu. O pokretanju izgradnje vecih objekata nije bilo nagovjestaja. Inicijativu o pokretanju ove akcije pokrenulo je inicijativu USAOJ-a. na osnovu nje odluceno je da prvence izgradnje socijalisticke Jugoslavije bude pruga Brcko – Banovici.
“Tako je iz nasih sitnijih i krupnijih obaveza nikla nasa velika obaveza, nas ponos – gradnja omladinske pruge Brcko – Banovici”, pisali su delegati III kongresa omladine Jugoslavije.
Odgovorni poslovi i zadaci stajali su pred organizacijama narodne omladine. Trebalo je formirati I poslati radne brigade na prvu omladinsku radnu akciju. Iako je omladinska organizacija imala iskustva u organizovanju akcija, ovakav poduhvat bio je nov I nepoznat. Pored toga nedostajala je oprema: odijela. Obuca, cebad, hartija i knjige.
24.04. stigle su prve radne brigade. Za rad na pruzi bile su pripremljene 51 brigada. Kad su stigle na trasu brigade su bile bez dovoljno alata, materijala I skoro bez ikakve mehanizacije. Izgradnja pruge zapoceta je 01.05.1946. godine. Pruga je izgradjena do 07.11. U izgradnji je ucestvovalo 62 268 omladinki I omladinaca iz svih krajeva nase domovine. Na izgradnji pruge ucestvovalo je oko 2000 omladinki I omladinaca iz inostranstva.
U toku izgradnje pruge iskopano je oko 1 361 680 m3 zemlje I 134 460 m3 kamena, izgradjena su 2 tunela u duzini od 667 m I 22 mosta ukupne duzine 455 m.
Tito je prvi put posjetio Banovice 26.09.1946. godine. Tom prilikom Tito je rekao:
“Ovdje se kuju novi ljudi. Ovdje se kuju i prekaljuju i izlaze iz rada novi ljudi sa novim pojmovima o radu. Stvara se jedan radni kolektiv koji se ponosi svojim radom, ono sto on stvara svojim sopstvenim rukama… Kad kroz nekoliko godina budemo mogli da pogledamo unatrag na predjeni put, mi cemo zaista s ponosom moci da kazemo da smo taj put - iako je bio trnovit, tezak I prepun svih mogucih zapreka – savladali blagodareci samo tome sto se nismo bojali nikakvih teskoca, sto smo duboko vjerovali u nasu pobjedu u izgradnji”
Tito se obratio omladini rijecima:
“Borba za pobjedu u obnovi zemlje, u savladjivanju privrednih teskoca, sastavni dio je ove velike borbe na bojnom polju u kojoj su ginule desetine hiljada omladinaca I omladinki…”
Dvadeset godina kasnije nakon prve posjete tito je posjetio Banovice. U svom govoru 18.11.1966. godine drug Tito je rekao:
“danas kad sam posjetio Banovice na mjestima gdje su nekada bile barake u kojima je bila smjestena omladina, video sam impozantne nove zgrade, i stambene i upravne.
Vidio sam koliko su mnogo ucinili rudari, radni ljudi ovog basena. Obezbjedjujuci nasoj zemlji, nasim narodima gorivo za zimu oni su ujedno izgradjivali novi rudarski grad. U tom gradu danas, gdje su nekada bili polupismeni ljudi, mlade generacije imaju sve uslove da se skoluju i svestrano osposobljavaju kao svjesni graditelji socijalizma i nase socijalisticke zemlje.”

Banovicka pruga

Omladina je nasa
zemljom prostrla dugu
od radosti i zelje zarke
iskovala Banovicku prugu.

To nije pruga vec cudna
na svijetu leja
to u put je pretvorena
svetla o radu ideja.

Nije to put vec iz srca
mladih odapeta strela
a mladosti pesma to je
poletna, uzavrela.

Nije to, nije to pruga
vec duga vatrena ruka,
pruzena iz Banovica
do mirnih kraj Save luka.

To je niska najlepsih nasih
u mladoj slobodi dana.
radost to je omladine nase
u stene uklesana

Desanka Maksimovic

Miroslav Krleža: Izlet na omladinsku prugu Brčko - Banovići
(Fragmenti iz dnevnika od 5. novembra 1946)


Bajramsko jutro u Brčkom: dva-tri fesa, dvije-tri feredže, tu i tamo po koji pucanj iz dječje pištolje, volooka, homerska ljepota pogleda goveđeg, mokre daske na Savskom mostu. Mnogo slika, zapravo staromodnih, čudnih, osamdesetih godina prošloga stoljeća. Stojim na Savskom mostu, na vlažnom, od kiše natopljenim daskama, i razmišljam o Savi kao o motivu našega slikarstva i naše književnosti. Već više od stotinu godina teče Sava kroz našu umjetnost, a osim Nikole Mašića nije inspirisala ničije palete. Jedan od sentimentalnih pjesnika savskih, njenog tihog lirskog toka i zelenih joj obala, bio je A. G. Matoš. Save u Turopolju ili pod Beogradom nitko nije dao bolje od njega.

Valja se jugovina po smeđim oranicama. Nad Majevicom i nad Konjuhom nosi vjetar oblake, daleki horizonti otvaraju se u talasanju bakrene bukove šume, a krajina podsjeća na žumberački pejzaž oko Novog Mesta i Stične, gdje pod Kostanjevicom tiho teče Krka, poigravajući se trskama na zelenom ogledalu vode kao sa libelama. Putujem s jednim zapadnjakom, inostrancem, koji je prije dva dana doputovao iz Pariza u beogradski "Majestic", a jutros krenuo s nama da posjeti Omladinsku prugu. Kako da objasnim ovom zapadnjaku, inostrancu, koji se prvi put nalazi na našem terenu, gdje smo i kakav je ovo prostor i kakvo je ovo vrijeme i šta se tu oko nas zbiva? Šta je Bosna, tko su bogumili, zašto je "Bosna pala šaptom", kako je Rim ovdje jalovo vladao i partius infidelium, tko su ovi naši Muhamedanci, te fantastične figure kurdistanskih krabulja, koje se kreću kao maske crnih domina, kako to da su upravo te maske "naša Toscana", zašto je bitka za Jajce trajala šezdeset i više godina i što znači ovo magleno bajramsko jutro na Omladinskoj pruzi?

Blatne ceste, ustalasani vidici, a u oblacima planine nad dalekim modrim ostrvima. Divno, srebrno jutro sa pastelnim i vedrim smaragdno-zelenkastim jezerima, koja se gube u polarnoj rasvjeti, nad fantastičnim arhipelazima neba.

- Kakav je smisao ove pruge i što znači to, da šezdeset hiljada omladinaca prodire u bosanski i balkanski srednji vijek?

Pruga kao tehničko djelo, borba s klisurama, sa kamenim terenom, s vodama, sa zemljom, s kišom, sa bujicama, s suncem i sa srednjim vijekom. Kos Kiseljaka borba s blatom. Samo u Galiciji između Strija Rožnjatova i Kolomeje godine 1916. u vrijeme ofenzive generala Brusilova vidio sam toliku masu blata kao ovdje kod Kiseljaka. Blato boje glinene, svijetlo-žućkaste, razliveno, masno, panonsko blato, koje je progutalo stoljeća i civilizacije, sa Duceom i Führerom i mnogima kojima se danas ni imena više ne zna.

Blato-čorba, u kojoj su se skuvale serije krvavih političkih kombinacija i bitaka, blato-prolijev, od strašnih historijskih panika, kada urla zvijer u čovjeku i steže se utroba u smrtnome strahu. Blato elementarno, strašno, crno, balkansko, problato predrasuda, prošlosti i sramote. U ovom gustom smradu što se lijepi za bakandže kao kadeverična alva, gdje svaki korak ljudski prati gnjilež podmuklih grobova, blato gusto, vodnjikavo, što se prelijeva kao prežgana supa svih bosansko-hercegovačkih gladnih bataljona na Soči i po Galiciji (1914 – 1918), ovo "blato kao takvo", "blato po sebi", izbrazdano kolosjecima, buldožerima, gvozdenim šinama, nad samim tunelom Kiseljaka; nekoliko stotina omladinaca u pokretu. Vika, zvukovi pile, odjek nakovnja, brujanje motora, a nad svime parabola kiseljačkog tunela, dostojna pera jednog velikog umjetnika, koji bi nad ovim paklenim, gustim kakaoom od blata umio da raspne jedan luk, luk vidovite uobrazilje, u ovom historijskom trenutku jedinog mogućeg izlaza iz blatnog groba naše bijede i zaostalosti. Ogromna, nedogledna blatna poljana razastrla se pred našim očima kao velika monumentalna kompozicija s masom smeđih lirizama impresionističke palete. Kiseljak sa svojim tunelskim slavolukom, sa svojom betonskom potkovom, karbitnim lampama i skelama, sa pokretom mase bosonogih dječaka i djevojčica, dostojan je monumentalne poeme na platnu. Dati ovaj tunel bio bi zadatak slikarski idealan za veličanstvenu fresku. Nije ovo prva pruga na svijetu sigurno, ali je prva koju su izgradila djeca i poklonila je Titu, koji je prvi čovjek naše politike, te mu uspijeva da probija tunele kroz najmračnije srednjevjekovje naše prošlosti. Ima sve to svoj dublji smisao

Prše sumrak novembarski nad Kiseljakom, a nad tamno-smeđim hrasticama boje čokolade sve odjekuje od naivne, vedre, spontane, srebrne dječje pjesme. Na horizontu zeleni se mjesečina i u smeđoj noći, u magnezijskom svijetlu svjetionika svjetlucaju dječje oči kao mačje. Mješine oblaka putuju nad mokrim jesenskim šumama umorno i lijeno. Zemlja je prokopana. U njedrima te teške bosanske zemlje, u grobu jedne uklete prošlosti pojavila su se djeca sa buktinjama u ruci i kao prava štafeta vjekova, pronose svjetlost kroz naš mrak, i ona še tu svjetlost predati pokoljenjima. Djeca minera i inženjera dat će ovoj ranjenoj i umornoj zemlji knjiga, lijekova i hljeba, čelika, ugljena i salitre. Što više čelika i salitre, tim manje opasnosti za ove oranice, da ih pregaze tuđi točkovi i tuđi topovi, koji ovu zemlju preoravaju i po njoj ruju kao historijski krmci dvije hiljade godina

Omladina predratna (mislim predratna u periodu prije prvog imperijalističkog rata 1918), prve falange naše socijalističke omladine razvile su u sebi jaki koeficijent lične volje u borbi s ovim našim intelektualnim panonskim, balkanskim krčmama. Onaj "Pozitivni Čovjek" (neopisan još u našoj beletristici), povjerovao je da volja pojedinca može da djeluje na volju mnoštva, u svojoj prvoj inspiraciji. Pokoljenja su se razračunavala kod nas sa predrasudama vjekova na toj voluntarističnoj, romantičnoj osnovi. Odoljevajući stihiji mnogobrojnih i raznovrsnih predrasuda, omladinske generacije postale su u toku decenija negativne i drama je počela. Sukob se je uslijed slobodnog načina razmišljanja stao razvijati sve više i ritam je iz godine u godinu postojao opasniji. Oslobodivši se vrhunaravnih pretpostavaka, omladina je stekla uvjerenje da svijet nije stvoren na sliku i priliku vrhunaravnih pojmova nego obratno. Oslobodivši se svega što je u čovjeku vrhunaravna faza, omladina se počela kretati našom zemljom kao slobodan čovjek. A to je saznanje raslo godinama. Smisao za dijalektičko shvaćanje razvijao se po zatvorima i došlo je do prvih metaka, do atentata, do ratova, do državnog oslobođenja, do ilegalnih pokreta, do ovoga rata, do revolucije i do ove pruge, kojom se već davno putuje u smjeru socijalizma. Tuneli su prokopani i vožnja je počela: grobovima srednjovjekovja, krčmama, opancima u prkos.

Evo pa pogledajte kako je nastao gradic na grumenu uglja

https://www.youtube.com/watch?v=ZhtcrETDaHs